Guess & Peagsos konjički klub. Tanja Đozo, šaptačica konjima.

Jahanje je sport koji sugeriše eleganciju, "royalty" držanje tijela s jedne strane a s druge, ako su nam inspiracija Amerika s kraja 19 stoljeća i western film, onda su nam prve asocijacije na ovu vještinu divljina i sloboda. Upravo takve dvije  priče bile su triger za dvije opozitne kombinacije koje smo pronašli u Guessu. Jedna je strogo elegntna ali opet sportska a druga naslonjena na ovosezonsku ponudu ovog brenda okupljenog oko ideje “On the road” koja predstavlja autentičnost i istinski "jeans" autoritet koji Guess ima.Tu je klasičan kaubojski button fly jeans, ali i prateći slim modeli. Inspiracija za denim pranja i tretmane dolazi iz autentičnih izvora brenda, predstavljajući seriju plavih "pranja" u kontrastu sa kožnim aplikacijama.  Modnu ponudu upotpunjuje neizostavna kaubojska karirana košulja, apsolutni hit sezone, bilo da je klasična crveno-crna šara u pitanju ili miks print. Nešto elegantniji modeli sadrže fine radove kao i neobične kragne.

 

                                                         

                                             TANJA

                                                               

Tanja je ekonomistica i vrhunska sportiskinja, trener karatea, plivanja, sportskog penjanja i jedini ženski član Gorske službe spašavanja. Njena ljubav prema konjima i jahanju započela je u "Zemlji prijateljstva i mira" uz trenera Muratović Emina. Danas je instruktor  sportskog i terapijskog jahanja u konjičkom klubu "Pegasos". Već dvije godine svaku nedelju provodimo u Pegasosu gdje moja starija kćerka trenira jahanje s ovim izvrsnim ljudima. Kao i sva djeca koju srećemo u Jahaonici obožava konje, oni imaju neku čudesno djelovanje na djecu, voli svoje trenerice a na časovima se uči disciplini, držanju tijela, koncentraciji, fokusiranosti...O konjima, konjičkom sportu i njegovim beneficijama razgovarali smo sa Tanjom Đozo.

 

 

 

 

Kako si počela da se baviš jahanjem?

 

 

Kada se sjećam svog djetinjstva, sjećam se i ljubavi prema konjima. Još kao djevojčica u opkoljenom Sarajevu sam maštala da imam farmu konja i da se navečer maskiram u junjakinju koja na svome konju čini dobra djela i spašava ljude. Kao Zorro. Odmah nakon rata sam hodala satima, kako bih sa Koševa, gdje sam tada stanovala, došla na Kobilju glavu jer je mama poznavala ljude koji su imali jednog konja. Sate i sate sam sjedila pored njega i samo ga gledala, zamišljajući kako jašem. A onda mi se taj san i ostvario, doduše nekoliko godina poslije, kada sam uz svog trenera Emina prvi put sjela u sportsko sedlo.    

 

Reci nam više o Pegasosu, koliko dugo postoji, koliko broji članova i koje su sve aktivosti ponuđene?

 

Priča "Pegasos" centa je započela udruživanjem snaga nekoliko prijatelja, osnivača i voditelja tri udruženja – „Jahači nade“ koje se bavi terapijskim jahanjem za djecu i odrasle sa poteškoćama u razvoju, Konjičkog kluba „Pegasos“ u kojem djeca i odrasli treniraju i takmiče se u jahačkom sportu i Sportskog planinarskog društva „No limit“ koje okuplja djecu i mlade kroz planinarenje i alpinizam, sportsko penjanje, speleologiju, mountain -bike i skijanje. Tako je nastao Konjičko rekreativni centar Pegasos, čiji je osnovni cilj omogućiti djeci i osobama sa poteškoćama u razvoju bavljenje sportom, kroz programe terapijskog jahanja. Kako taj program ima ogromne troškove, a namjenjen je mahom socijalno ugroženim porodicama, osmislili smo brojne sportske i edukativne programe kako bismo finansijski mogli podržati program terapijskog jahanja „Jahači nade“. Centar je osmišljen tako da svako može da pronađe nešto za sebe. Programe vode iskusni, licencirani instruktori, stručnjaci u svojim poljima djelovanja. Aktivnosti su podjeljene u nekoliko programa. Jahački program nudi različite opcije i za djecu i za odrasle, od pojedinačnih grupnih ili privatnih časova, škola jahanja, rekreativnog jahanja kroz prirodu do sportskog jahanja i takmičenja. Unlimited kamp je program koji egzistira od 2005. godine i organizuju se više puta godišnje za različite interesne i dobne skupine. Najatraktivniji su ljetni i zimski kampovi za djecu i mlade i Ladies kampovi za dame. Svaki kamp je spoj rekreacije, edukacije i sporta, a vode ga iskusni i odgovorni instruktori i lifetime sportisti. Rekreativni program je spoj planinarstva, sportskog penjanja i alpinizma i kampovanja u šatorima ljeti, a skijanja i skijoringa zimi. Skijoring je vjerovatno nešto za šta većina ljudi nije čula. To je spoj skijanja i jahanja u kojoj konj sa jahačem ili bez vuče skijaša preko uređenih terena, skakaonica ili kroz prirodu. Tu su još od aktivnosti u ostalim programima organizacije zabava i rođendana, team buldinga, edukativne posjete obdaništa i škola, trening konja, kaskaderske usluge, iznajmljivanje konja za snimanja i događaje.

 

Koje su beneficije jahanja kao sporta za djecu i odrasle? Kakvo je djelovanje konja na djecu?

 

Jahanje opušta, pomaže u borbi protiv stresa i pozitivno utiče na sveukupnu dobrobit organizma. Ako ste se ikada pitali kakav je osjećaj jahati na leđima konja, odgovor je - miran. Kao da sve vaše brige i problemi jednostavno nestaju. Osim velikog pozitivnog psihičkog učinka jahanja, tu je i fizička dobrobit. Jahanje jača mišiće cijelog tijela, povoljno utiče na kičmu, zglobove, koordinaciju, te opštu tjelesnu pokretljivost. Potiče rad srca, krvnog sistema i pluća, poboljšava probavu i potrošnju kalorija pa je odlično i u borbi protiv viška kilograma.

 

 

 

 

Šta je jahanje donijelo tebi?

 

Sreću, zdravlje, uspjeh i smisao života. Uz njih sam stekla neraskidiva prijateljstva i ljubav. Zahvaljujući njima (da ne spominjem roditelje i prijatelje, što se podrazumjeva) danas sam sretna i uspješna osoba sa vlastitim biznisom. Radim ono što volim i polako se približavam onim ratnim snovima jedne sarajevske djevojčice.

 

 

 

 

Čime se baviš osim jahanjem, studiraš?

 

Kada čovjek odabere da mu profesija bude ono što mu je prije bio hobi, onda nema vremena ni za šta drugo. Dok sam bila mlađa, jahanje je bio jedan od mojih mnogih hobija koji je, pri privođenju fakulteta kraju i otvaranju  mogućnosti za pokretanje biznisa, prerastao u moju profesiju pored koje danas imam vremena za pokoje putovanje, odlazak na planinu i skijanje.

 

 

 

Zašto se jahanje preporučuje kao terapeutski sport kod djece sa poteškoćama u razvoju?

 

Terapijsko jahanje je metoda rehabilitacije i rekreacije široko priznata u svijetu, s mnogobrojnim pozitivnim posljedicama po tijelo, psihu i socijalizaciju čovjeka. Ljudi često misle da je namjenjeno samo djeci i osobama sa poteškoćama u razvoju, što nije ispravno. Namjenjeno je svima. Terapijsko jahanje ima psihološki učinak na samopouzdanje, kvalitet života, sposobnost koncentracije i učenja, kao i socijalni učinak na poboljšanje kvaliteta i kvantiteta socijalnih kontakata. Uz to je i terapija u tretmanu različitih vrsta tjelesnih oštećenja pružajući jedinu moguću zamjenu hodanju osobama koje ne hodaju. Možda najveća svrha terapijskog jahanja za djecu i osobe s poteškoćama u razvoju je velika motivacija koju osjećaju za ovu aktivnost, naročito djeca koja zapravo nesvjesno primaju fizikalnu terapiju, a pri tome se odlično zabavljaju. Kod odabira programa, jako je bitno obratiti pažnju na stručnost instruktora i istreniranost konja. Naša Senada Pekarić Muratović je provela tri godine školujući se u Sjedinjenim Američkim Državama. Višegodišnja edukacija podrazumjevala je stažiranje u američkim centrima za terapijsko jahanje kao i prolazak specijalne obuke u treningu i proučavanju psihologije konja. Danas posjeduje prestižnu certifikaciju izdatu od strane PATH Intl. krovne internacionalne organizacije za terapijsko jahanje, licencu za trenera paraolimpijskog jahanja i trenutno je jedini certificirani instruktor na području BiH.

 

                                                             Hlače :    Guess

                                                             Košulja : Guess

                                                             Majica  :  Guess 

 

S koliko godina se počinje?

 

Što se sportskog aspekta tiče, donja granica je oko 7 godina u zavisnosti od psiho-fizičke spremnosti djeteta. Rekreativno djeca kod nas počinju dosta ranije i već sa dvije-tri godine počinju jahanje kroz naš program Jahaonice. Ovaj program je posebno dizajniran i prilagođen najmlađim. Jašu uz konstantnu superviziju trenera i sa asistentom koji je zadužen za kontrolu konja i sigurnost djeteta. Kroz razne igrice u i van sedla, uče osnovne pojmove, njegu konja, opremu, jahačke pozicije, figure i sve ostalo što ih priprema da sa navršenih 6 ili 7 godina postanu pravi sportski jahači. Već imamo generaciju jahačica koje su iz Jahaonice prešle u školu jahanja, a prije par dana postale i članice Kluba. Posebna su radost svima nama i jako ozbiljno pihvatamo ulogu očuvanja njihove ljubavi prema konjima te se trudimo da u njihove glavice usadimo samo pozitivna iskustva.

 

Da li je jahanje opasno s obzirom na mogućnost padova i ozljeda?

 

Jahanje nije ništa više opasno od vožnje auta ili bicikla, pa čak ni od hodanja ulicom. Naravno, kao i svaki sport sa sobom nosi određene rizike koje možete minimalizirati jahanjem u provjerenom klubu, sa obučenim i licenciranim trenerima i koristeći pravilno svu zaštitnu opremu. Pegasos postoji od 2005. godine, sedmično kroz našu kapiju prođe stotinu jahača, velikih i malih, i do danas još nijednom nismo imali neku ozbiljniju povredu. Padova naravno bude, obično na naprednijim sportskim treninzima, ali većina njih prođe samo uz pokoju modricu. Vjerujem da strahovi potiču od neznanja, u ovom slučaju nepoznavanja prirode i psihologije konja. Kada ih upoznate i o njima naučite više, shvatite da su to plemenite i nježne životinje koje su hiljadama godina bile partneri ljudima kroz život.

 

 

                                                   Hlače : Guess

                                                   Košulja : Guess

 

Koliko je jahanje u BiH uopšte popularno kao sport i da li ima tradiciju?

 

Jahački sport u Bosni i Hercegovini je posljednjih godina u ekspanziji. Samo u Sarajevu i okolini osnovano je pet novih konjičkih klubova u zadnje tri godine. Uz to, sve više rekreativaca želi probati jahanje, veliki broj njih ostaje u školama jahanja, a jedan dio se zauvijek veže za ova divna bića.Glavni prirodni potencijal naše države je, uz prelijepe planine, šume i rijeke, i naveliko poznati i priznati Bosanski brdski konj. Ergele i uzgajališta ovog konja snažno su aktivne i u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji a njegova dobroćudnosti, stamina i zdravlje ga čine oplemenjivaćem za mnoge druge pasmine konja širom Evrope. Iako su danas konji stavljeni u funkciju luksuza i sporta, ne tako davno su bili sasvim normalan dio domaćinstava i koristili su ih jednako stari i mladi, žene i muškarci.

 

Koje su to zemlje koje imaju najrazvijenije jahačke klubove, ja sam malo čitala o Španskoj školi lipicanera u Beču?

 

Konjički sport je jedan od najstarijih sportova. Sportsko jahanje razvilo se u Engleskoj u 18. stoljeću, a od 1900. godine je i olimpijski sport. Jahanje je danas razvijeno širom svijeta i vrhunski jahači dolaze iz različitih zemalja, međutim ponajviše ih je iz Francuske, Njemačke, Holandije. Španska škola jahanja u Beču je posebno i magično iskustvo kojem sam lično svjedočila. Na ergeli se uzgajaju lipicaneri koji  uz prekrasnu klasičnu muziku izvode svoje elegantne nastupe u Carskim konjušnicama već više od 400 godina.

 

 

 

 

 

Da li je to skup i elitistički sport

 

U svijetu jeste. Kod nas je prilagođen BIH standardu i mi se trudimo da ga pružimo svima, neovisno o njihovoj finansijskoj moći. I mi smo tako započeli svoju priču – kao studenti smo radili u štali kako bismo zaradili časove jahanja. Tako i mi danas imamo programe namjenjene onima koji si novčano ne mogu priuštiti to zadovoljstvo – od martovske kampanje, studentske i „Happy Day“ ponude do jahača koji svoje časove zarađuju radom i pomoći u Centru.  

 

Reci nam malo o konjima. Kakve su to životinje? Kakve konje ima Pegasos?

 

Pegasos centar trenutno ima deset konja, od kojih su tri u privatnom vlastištvu djevojaka koje su odrasle u  Konjičkom klubu Pegasos. Naši konji su većinom autohtonih bosanskih pasmina. Imamo pet boričkih arapskih konja, jednog šarenog bosanko-brdskog konja, jednu mješanku bosanskog brdskog i boričkog arapskog konja, jednog lipicanera, koji nije bosanske pasmine ali jeste sa ovih područja, jednog anglo-arapa uzgojenog u Bijeljini i jednog mađarskog toplokrvog konja. Čini mi se da svi imamo omiljenog konja. Meni je to naša najplemenitija i najsenzitivnija kobila Al Tara sa kojom sam kroz višesatna jahanja u prirodi i takmičenjima na daljinskim trkama razvila posebnu vezu.

 

 

 

 

Kome bi preporučila da počne s ovim sportom?

 

Svima. Sam boravak u prirodi na čistom zraku je najljepši poklon koji možete dati samom sebi. Neka vam Pegasos bude jedna od mnogih opcija koje nam naša zemlja pruža. 

 

Kako bi opisala svoj modni stil?

 

Hmm, nisam sigurna da imam neki određeni modni stil. Ako bih birala jednu riječ da ga opišem to bi bilo - ležerno. Volim se osjećati ugodno, opušteno i lijepo.  

Da li je tvoja vitka linija i besprijekorno držanje leđa rezultat jahanja?

 

Hvala. Cijeli život se bavim različitim sportovima – planinarenjem, karateom, plivanjem, sportskim penjanjem i jahanjem tako da vjerujem da je sport zaslužan za moj izgled (za koji ne mislim da je tako savršen). Djevojčice i dječaci koji kod nas dolaze i treniraju godinama izrastaju u zdrave, sretne i zgodne djevojke i momke. Sigurna sam da jahanje ima veliki uticaj na to.

 

 

 

 

Više informacija o časovima jahanja u Pegasosu možete pronaći na

http://www.jahanje.ba/