Sretna Nova godina!

Godina iza nas je bila teška. Poplavna, kokuzna, puna nemira, nesigurnosti, paljevina i tuge. Ja ću je ipak pamtiti kao godinu u kojoj sam mnogo naučila, kao godinu u kojoj sam se bacila u nove poslovne izazove kao u ledeno more prije nešto manje od trideset godina. Pamtiću je, prije svega, po ljudima s kojima sam imala priliku uraditi intervju za ovo parče virtuelog svijeta gdje smo se susretali na kafama. Ovo nije glamurozni editorijal kakav svaka od ovih žena (i muškaraca) zaslužuje ali je svakako prilika da vam kažem da bi moj život bio siromašniji da vas ne znam. Lana, Adise, Merima, Aida, Natalia, Belma, Ivana, Velda, Amina... vi ste moja inspiracija.

 

 

 

U jednom trenutku, u jednom danu ove godine, bila sam spremna spakovati kofere, kupiti kartu u jednom pravcu, krkače natovariti ovo dvoje djece i čitav život prati suđe u nekom drugom gradu koji razboljeva  harmonijom, sigurnošću života i guši klaustofobičnim redom. A onda sam radeći na performansu Samo jednom sam dijete upoznala Nevenku, Vanju i Adilu, tri majke hraniteljke i suočila se s ljudskošću kakvu nisam do tada poznavala. Ovaj proces kroz koji sam upoznala sveštenstvo umjetnosti o kojem govori Stanislavski djelila sam s Majom, Dženitom, Velijom, Aleksandrom i sada bih potpisala pro bono  sve buduće saradnje s ovim ljudima. Ljudi razmislite o hraniteljstvu! Možda je to svjetlo koje će vam obasjati život.

 

 

 

Koncem godine upoznala sam jednu Bilju s pretužnom životnom pričom i najveselijim očima na svijetu. Bilja je psiholog i skupa obilazimo djecu u Dječijim kutcima poplavljenih područja i učimo da ih slušamo. Svaki put kada se maglovitim putevima vraćam kući razmišljam o tome kako je Andrić bio u pravu kada je rekao da je umjetnost samo onda kada čovjek čovjeku priča o čovjeku.

 

 

 

Godina iza nas mi je poklonila saradnju s Amelom Čuharom , Juventa festivalom, Magazinom i časopisom The Prestige...

Moja starija kći je krenula u prvi razred i rasturila. Predavala sam  djeci kako Beču tako i  Begovom Hanu i uvjerila se da su dječiji svjetovi veličanstveni i sa Praterom i bez njega.

 

 

 

Protekla godina me je naučila da je suština u onome što daješ drugima i ako je to što daješ najbolje od tebe nema tog ljudskog stvora a ni polustvora koji  može baciti sjenku na tvoju  sreću.  

SVIMA KOJI STE PODJELILI SVOJE KAFICE I PAUZE, SVIH 11000 I PAR STOTINA S MOJIM BLOGOM ŽELIM MNOGO, MNOGO SREĆE U 2015.

Coffee Break nakon kratke stanke nastavlja s postovima već s prvim danima januara. Radujem se našim druženjima.

 

Čitajte uz

https://www.youtube.com/watch?v=E2VCwBzGdPM

 

 

Guess & Peagsos konjički klub. Tanja Đozo, šaptačica konjima.

Jahanje je sport koji sugeriše eleganciju, "royalty" držanje tijela s jedne strane a s druge, ako su nam inspiracija Amerika s kraja 19 stoljeća i western film, onda su nam prve asocijacije na ovu vještinu divljina i sloboda. Upravo takve dvije  priče bile su triger za dvije opozitne kombinacije koje smo pronašli u Guessu. Jedna je strogo elegntna ali opet sportska a druga naslonjena na ovosezonsku ponudu ovog brenda okupljenog oko ideje “On the road” koja predstavlja autentičnost i istinski "jeans" autoritet koji Guess ima.Tu je klasičan kaubojski button fly jeans, ali i prateći slim modeli. Inspiracija za denim pranja i tretmane dolazi iz autentičnih izvora brenda, predstavljajući seriju plavih "pranja" u kontrastu sa kožnim aplikacijama.  Modnu ponudu upotpunjuje neizostavna kaubojska karirana košulja, apsolutni hit sezone, bilo da je klasična crveno-crna šara u pitanju ili miks print. Nešto elegantniji modeli sadrže fine radove kao i neobične kragne.

 

                                                         

                                             TANJA

                                                               

Tanja je ekonomistica i vrhunska sportiskinja, trener karatea, plivanja, sportskog penjanja i jedini ženski član Gorske službe spašavanja. Njena ljubav prema konjima i jahanju započela je u "Zemlji prijateljstva i mira" uz trenera Muratović Emina. Danas je instruktor  sportskog i terapijskog jahanja u konjičkom klubu "Pegasos". Već dvije godine svaku nedelju provodimo u Pegasosu gdje moja starija kćerka trenira jahanje s ovim izvrsnim ljudima. Kao i sva djeca koju srećemo u Jahaonici obožava konje, oni imaju neku čudesno djelovanje na djecu, voli svoje trenerice a na časovima se uči disciplini, držanju tijela, koncentraciji, fokusiranosti...O konjima, konjičkom sportu i njegovim beneficijama razgovarali smo sa Tanjom Đozo.

 

 

 

 

Kako si počela da se baviš jahanjem?

 

 

Kada se sjećam svog djetinjstva, sjećam se i ljubavi prema konjima. Još kao djevojčica u opkoljenom Sarajevu sam maštala da imam farmu konja i da se navečer maskiram u junjakinju koja na svome konju čini dobra djela i spašava ljude. Kao Zorro. Odmah nakon rata sam hodala satima, kako bih sa Koševa, gdje sam tada stanovala, došla na Kobilju glavu jer je mama poznavala ljude koji su imali jednog konja. Sate i sate sam sjedila pored njega i samo ga gledala, zamišljajući kako jašem. A onda mi se taj san i ostvario, doduše nekoliko godina poslije, kada sam uz svog trenera Emina prvi put sjela u sportsko sedlo.    

 

Reci nam više o Pegasosu, koliko dugo postoji, koliko broji članova i koje su sve aktivosti ponuđene?

 

Priča "Pegasos" centa je započela udruživanjem snaga nekoliko prijatelja, osnivača i voditelja tri udruženja – „Jahači nade“ koje se bavi terapijskim jahanjem za djecu i odrasle sa poteškoćama u razvoju, Konjičkog kluba „Pegasos“ u kojem djeca i odrasli treniraju i takmiče se u jahačkom sportu i Sportskog planinarskog društva „No limit“ koje okuplja djecu i mlade kroz planinarenje i alpinizam, sportsko penjanje, speleologiju, mountain -bike i skijanje. Tako je nastao Konjičko rekreativni centar Pegasos, čiji je osnovni cilj omogućiti djeci i osobama sa poteškoćama u razvoju bavljenje sportom, kroz programe terapijskog jahanja. Kako taj program ima ogromne troškove, a namjenjen je mahom socijalno ugroženim porodicama, osmislili smo brojne sportske i edukativne programe kako bismo finansijski mogli podržati program terapijskog jahanja „Jahači nade“. Centar je osmišljen tako da svako može da pronađe nešto za sebe. Programe vode iskusni, licencirani instruktori, stručnjaci u svojim poljima djelovanja. Aktivnosti su podjeljene u nekoliko programa. Jahački program nudi različite opcije i za djecu i za odrasle, od pojedinačnih grupnih ili privatnih časova, škola jahanja, rekreativnog jahanja kroz prirodu do sportskog jahanja i takmičenja. Unlimited kamp je program koji egzistira od 2005. godine i organizuju se više puta godišnje za različite interesne i dobne skupine. Najatraktivniji su ljetni i zimski kampovi za djecu i mlade i Ladies kampovi za dame. Svaki kamp je spoj rekreacije, edukacije i sporta, a vode ga iskusni i odgovorni instruktori i lifetime sportisti. Rekreativni program je spoj planinarstva, sportskog penjanja i alpinizma i kampovanja u šatorima ljeti, a skijanja i skijoringa zimi. Skijoring je vjerovatno nešto za šta većina ljudi nije čula. To je spoj skijanja i jahanja u kojoj konj sa jahačem ili bez vuče skijaša preko uređenih terena, skakaonica ili kroz prirodu. Tu su još od aktivnosti u ostalim programima organizacije zabava i rođendana, team buldinga, edukativne posjete obdaništa i škola, trening konja, kaskaderske usluge, iznajmljivanje konja za snimanja i događaje.

 

Koje su beneficije jahanja kao sporta za djecu i odrasle? Kakvo je djelovanje konja na djecu?

 

Jahanje opušta, pomaže u borbi protiv stresa i pozitivno utiče na sveukupnu dobrobit organizma. Ako ste se ikada pitali kakav je osjećaj jahati na leđima konja, odgovor je - miran. Kao da sve vaše brige i problemi jednostavno nestaju. Osim velikog pozitivnog psihičkog učinka jahanja, tu je i fizička dobrobit. Jahanje jača mišiće cijelog tijela, povoljno utiče na kičmu, zglobove, koordinaciju, te opštu tjelesnu pokretljivost. Potiče rad srca, krvnog sistema i pluća, poboljšava probavu i potrošnju kalorija pa je odlično i u borbi protiv viška kilograma.

 

 

 

 

Šta je jahanje donijelo tebi?

 

Sreću, zdravlje, uspjeh i smisao života. Uz njih sam stekla neraskidiva prijateljstva i ljubav. Zahvaljujući njima (da ne spominjem roditelje i prijatelje, što se podrazumjeva) danas sam sretna i uspješna osoba sa vlastitim biznisom. Radim ono što volim i polako se približavam onim ratnim snovima jedne sarajevske djevojčice.

 

 

 

 

Čime se baviš osim jahanjem, studiraš?

 

Kada čovjek odabere da mu profesija bude ono što mu je prije bio hobi, onda nema vremena ni za šta drugo. Dok sam bila mlađa, jahanje je bio jedan od mojih mnogih hobija koji je, pri privođenju fakulteta kraju i otvaranju  mogućnosti za pokretanje biznisa, prerastao u moju profesiju pored koje danas imam vremena za pokoje putovanje, odlazak na planinu i skijanje.

 

 

 

Zašto se jahanje preporučuje kao terapeutski sport kod djece sa poteškoćama u razvoju?

 

Terapijsko jahanje je metoda rehabilitacije i rekreacije široko priznata u svijetu, s mnogobrojnim pozitivnim posljedicama po tijelo, psihu i socijalizaciju čovjeka. Ljudi često misle da je namjenjeno samo djeci i osobama sa poteškoćama u razvoju, što nije ispravno. Namjenjeno je svima. Terapijsko jahanje ima psihološki učinak na samopouzdanje, kvalitet života, sposobnost koncentracije i učenja, kao i socijalni učinak na poboljšanje kvaliteta i kvantiteta socijalnih kontakata. Uz to je i terapija u tretmanu različitih vrsta tjelesnih oštećenja pružajući jedinu moguću zamjenu hodanju osobama koje ne hodaju. Možda najveća svrha terapijskog jahanja za djecu i osobe s poteškoćama u razvoju je velika motivacija koju osjećaju za ovu aktivnost, naročito djeca koja zapravo nesvjesno primaju fizikalnu terapiju, a pri tome se odlično zabavljaju. Kod odabira programa, jako je bitno obratiti pažnju na stručnost instruktora i istreniranost konja. Naša Senada Pekarić Muratović je provela tri godine školujući se u Sjedinjenim Američkim Državama. Višegodišnja edukacija podrazumjevala je stažiranje u američkim centrima za terapijsko jahanje kao i prolazak specijalne obuke u treningu i proučavanju psihologije konja. Danas posjeduje prestižnu certifikaciju izdatu od strane PATH Intl. krovne internacionalne organizacije za terapijsko jahanje, licencu za trenera paraolimpijskog jahanja i trenutno je jedini certificirani instruktor na području BiH.

 

                                                             Hlače :    Guess

                                                             Košulja : Guess

                                                             Majica  :  Guess 

 

S koliko godina se počinje?

 

Što se sportskog aspekta tiče, donja granica je oko 7 godina u zavisnosti od psiho-fizičke spremnosti djeteta. Rekreativno djeca kod nas počinju dosta ranije i već sa dvije-tri godine počinju jahanje kroz naš program Jahaonice. Ovaj program je posebno dizajniran i prilagođen najmlađim. Jašu uz konstantnu superviziju trenera i sa asistentom koji je zadužen za kontrolu konja i sigurnost djeteta. Kroz razne igrice u i van sedla, uče osnovne pojmove, njegu konja, opremu, jahačke pozicije, figure i sve ostalo što ih priprema da sa navršenih 6 ili 7 godina postanu pravi sportski jahači. Već imamo generaciju jahačica koje su iz Jahaonice prešle u školu jahanja, a prije par dana postale i članice Kluba. Posebna su radost svima nama i jako ozbiljno pihvatamo ulogu očuvanja njihove ljubavi prema konjima te se trudimo da u njihove glavice usadimo samo pozitivna iskustva.

 

Da li je jahanje opasno s obzirom na mogućnost padova i ozljeda?

 

Jahanje nije ništa više opasno od vožnje auta ili bicikla, pa čak ni od hodanja ulicom. Naravno, kao i svaki sport sa sobom nosi određene rizike koje možete minimalizirati jahanjem u provjerenom klubu, sa obučenim i licenciranim trenerima i koristeći pravilno svu zaštitnu opremu. Pegasos postoji od 2005. godine, sedmično kroz našu kapiju prođe stotinu jahača, velikih i malih, i do danas još nijednom nismo imali neku ozbiljniju povredu. Padova naravno bude, obično na naprednijim sportskim treninzima, ali većina njih prođe samo uz pokoju modricu. Vjerujem da strahovi potiču od neznanja, u ovom slučaju nepoznavanja prirode i psihologije konja. Kada ih upoznate i o njima naučite više, shvatite da su to plemenite i nježne životinje koje su hiljadama godina bile partneri ljudima kroz život.

 

 

                                                   Hlače : Guess

                                                   Košulja : Guess

 

Koliko je jahanje u BiH uopšte popularno kao sport i da li ima tradiciju?

 

Jahački sport u Bosni i Hercegovini je posljednjih godina u ekspanziji. Samo u Sarajevu i okolini osnovano je pet novih konjičkih klubova u zadnje tri godine. Uz to, sve više rekreativaca želi probati jahanje, veliki broj njih ostaje u školama jahanja, a jedan dio se zauvijek veže za ova divna bića.Glavni prirodni potencijal naše države je, uz prelijepe planine, šume i rijeke, i naveliko poznati i priznati Bosanski brdski konj. Ergele i uzgajališta ovog konja snažno su aktivne i u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji a njegova dobroćudnosti, stamina i zdravlje ga čine oplemenjivaćem za mnoge druge pasmine konja širom Evrope. Iako su danas konji stavljeni u funkciju luksuza i sporta, ne tako davno su bili sasvim normalan dio domaćinstava i koristili su ih jednako stari i mladi, žene i muškarci.

 

Koje su to zemlje koje imaju najrazvijenije jahačke klubove, ja sam malo čitala o Španskoj školi lipicanera u Beču?

 

Konjički sport je jedan od najstarijih sportova. Sportsko jahanje razvilo se u Engleskoj u 18. stoljeću, a od 1900. godine je i olimpijski sport. Jahanje je danas razvijeno širom svijeta i vrhunski jahači dolaze iz različitih zemalja, međutim ponajviše ih je iz Francuske, Njemačke, Holandije. Španska škola jahanja u Beču je posebno i magično iskustvo kojem sam lično svjedočila. Na ergeli se uzgajaju lipicaneri koji  uz prekrasnu klasičnu muziku izvode svoje elegantne nastupe u Carskim konjušnicama već više od 400 godina.

 

 

 

 

 

Da li je to skup i elitistički sport

 

U svijetu jeste. Kod nas je prilagođen BIH standardu i mi se trudimo da ga pružimo svima, neovisno o njihovoj finansijskoj moći. I mi smo tako započeli svoju priču – kao studenti smo radili u štali kako bismo zaradili časove jahanja. Tako i mi danas imamo programe namjenjene onima koji si novčano ne mogu priuštiti to zadovoljstvo – od martovske kampanje, studentske i „Happy Day“ ponude do jahača koji svoje časove zarađuju radom i pomoći u Centru.  

 

Reci nam malo o konjima. Kakve su to životinje? Kakve konje ima Pegasos?

 

Pegasos centar trenutno ima deset konja, od kojih su tri u privatnom vlastištvu djevojaka koje su odrasle u  Konjičkom klubu Pegasos. Naši konji su većinom autohtonih bosanskih pasmina. Imamo pet boričkih arapskih konja, jednog šarenog bosanko-brdskog konja, jednu mješanku bosanskog brdskog i boričkog arapskog konja, jednog lipicanera, koji nije bosanske pasmine ali jeste sa ovih područja, jednog anglo-arapa uzgojenog u Bijeljini i jednog mađarskog toplokrvog konja. Čini mi se da svi imamo omiljenog konja. Meni je to naša najplemenitija i najsenzitivnija kobila Al Tara sa kojom sam kroz višesatna jahanja u prirodi i takmičenjima na daljinskim trkama razvila posebnu vezu.

 

 

 

 

Kome bi preporučila da počne s ovim sportom?

 

Svima. Sam boravak u prirodi na čistom zraku je najljepši poklon koji možete dati samom sebi. Neka vam Pegasos bude jedna od mnogih opcija koje nam naša zemlja pruža. 

 

Kako bi opisala svoj modni stil?

 

Hmm, nisam sigurna da imam neki određeni modni stil. Ako bih birala jednu riječ da ga opišem to bi bilo - ležerno. Volim se osjećati ugodno, opušteno i lijepo.  

Da li je tvoja vitka linija i besprijekorno držanje leđa rezultat jahanja?

 

Hvala. Cijeli život se bavim različitim sportovima – planinarenjem, karateom, plivanjem, sportskim penjanjem i jahanjem tako da vjerujem da je sport zaslužan za moj izgled (za koji ne mislim da je tako savršen). Djevojčice i dječaci koji kod nas dolaze i treniraju godinama izrastaju u zdrave, sretne i zgodne djevojke i momke. Sigurna sam da jahanje ima veliki uticaj na to.

 

 

 

 

Više informacija o časovima jahanja u Pegasosu možete pronaći na

http://www.jahanje.ba/

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Adis Lukač & Marlboro Classics

MCS  je brand sa dugogodišnjom tradicijom koji sublimira talijanski stil i američki način življenja slobodu, duboko poštovanje prirode i život koji vodi artikulisana divljina čovjekove prirode. Na tržištu se nameće kvalitetom za koju vrijedi potrošiti nešto malo više.

 

 

                                                         

                                             ADIS    

Coffe Break prvi put od nastanka predstavlja muškog modela. Njegovo ime je Adis Lukač. On je jedan od najtalentovanijih umjetnika mlađe generacije, magistar kiparstva i autor spomenika kralja Tvrtka I Kotromanića postavljenog u Tuzli. Prije par godina pisala sam o Adisu na jednom drugom blogu o njegovom bogatom opusu i talentu koji je nama, njegovim kolegama i kolegicama sa studija ponekad djelovao zastrašujuće jer smo bivali svjesni da nikada nećemo slikati ili crtati kao on. Rijetko se koji mladi skulpor uhvati u koštac sa meterijalom kao što je kamen a Adis je za kratko vrijeme, tokom studija, stao rame uz rame sa svojim profesorima. Klasičar je po prirodi, umjetnik koji ispred ideje stavlja mimesis, zanatlija starog kova kome su uzori Michelangelo i Rodin. Bilo koja druga država da ga ima, vjerovatno bi ga mnogo bolje čuvala nego Bosna. S druge strane Adis je skroman, postupan, pozitovan i odan Bosni, koja mu je kao i velikanima njene umjetničke scene prije njega, vječna inspiracija.

 

 

  Posljednjih godina imao si nekoliko slikarskih izložbi iako si prvenstveno kipar

 Skulptura je ono što me odredilo od početka mog umjetničkog istraživanja i djelovanja ali ako osjetite da možete svirati više instrumenata onda je grijeh to ne raditi. Crtež, skulptura i slikarstvo su nekako fragmeti koji, u mom slučaju, čine dijelove jedne odjeće koju nosim a šavovi su mjesta i načini na koje ih ja spajam. Ti pletovi trebaju biti dovoljno žilavi da jasno mogu prelaziti sa jednog dijela na drugi...a i ako popucaju..vješto ih ušijem. Slikarstvo se nametnulo već odavno, volim slikati i želja da nešto uradim na tom planu krunisana je izložbom slika i skulptura.

 

 

Bosna i Hercegovina je tvoja vječna inspiracija.   Autor si spomenika kralja Tvrtka I

Spomenik prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću je rad koji je rezultat jednog prelijepog vremena, veoma ozbiljnog rada i odgovornosti koju sam sa punim srcem prihvatio. Za mladog umjetnika, u mojim godinama, to je vrlo bitna stvar, pokretač i potvrda da vrijediš ali i obaveza da trebaš ići dalje, učiti i boriti se ma kakve prepreke bile ispred tebe. Prvi zvanični spomenik najvećoj ličnosti zajedničke nam države i zajedničkog nasljeđa, djelo je mojih ruku...mnogo mi znači. Volim ovu zemlju i puna je ličnosti i događaja kojim se trebamo ponositi..Jedno takvo djelo dugo je sazrijevalo u meni i konačno dobilo svoju formu u vidu izložbe slika i skulptura. Riječ je o Hasanaginici- ciklusu slika posvećenih  poemi Hasanaginica.

 

Neobično je da muškarac s takvim senzibilitetom „priča“ o jednom ženskom stradanju . U intervjuima si naglašavao kako je Hasanaginica aktuelna i danas. Šta misliš o Hasanaginicama danas?

Mislim da nije bitno je li to muškarac ili žena, bitno je ono što je u njemu ili njoj iskreno sazrilo i da li će biti spreman uložiti veliku energiju i dati dobar dio sebe kako bi se izrazio/la. Da, mislim da se simboli Hasanaginice mogu vidjeti i danas u očima žena, ne na njihovoj površini, već nutrini...e pitanje je koliko ljude zanima ono što je iza tih staklastih sfera punih tajni, čežnji, radosti i tuge..teško je ali vrijedi primijetiti. Mislim da su današnje "Hasanaginice" pod nekim drugim svjetlom koje je osvjetlilo i vrijednosti koje su nekada bile zatrpane. To svjetlo moramo očuvati! Za mene  su muškarci i žene  jednaki ali su različiti i u tome je sva ljepota međusobnog doživljavanja.

 

                                            Iz ciklusa "Hasanaginica"

 

 Jednom si izjavio kako ti je muzika inspiracija...

Muzika je vjerna pratilja, dosta toga kada se nešto kreira u čovjeku dođe do litice gdje ne postoji most..muzika ne pravi most, ona vam da krila kako bi preskočili kanjon koji u letu nije više strašan

 

 

Po izrazu si klasičar ali tvoji radovi ipak ostaju nedovršeni gdje ulaziš u procesulanost  što je savremeni postupak. Kako zapravo spajaš i jedno i drugo

Pa ne mogu reći da sam baš klasičar u smislu termina koji se koristi u istoriji umjetnosti..mislim da sam savremen jer radim u vremenu u kojem živim. Ja sam možda samo nastavak nekih tradicija koje su učinile da se imamo čime ponositi na ljudsku vrstu kada govorimo o umjetnosti  prije nas. Moji radovi su kombinacija klasičnih motiva, čovjeka i prirode uopšte  a  granice pomjeram time što kombinujem crtež i reljef kao prelaznu formu između crteža i pune plastike. Petog  novembra ću imati samostalnu izložbu u galeriji Preporod, nakon što sam pobijedio na konkursu koje je udruženje Preporod objavilo prije dvije godine. Pozivam sve da dođu i vide i osjete o čemu govorim.

 

                                                  " Harmonikaš", reljef

 

Nastavnik si u Mejdenici gdje radiš s djecom koja su posebna na svoj način. Vjero vatno je to i posebno iskustvo.

 Da, godinu dana radim na zamjeni u zavodu "Mjedenica" gdje vodim keramičku radionicu. Ja sam čovjek koji ne vjeruje u slučajnost tako da je i ovo stanica na mom životnom putu koja mi mnogo znači. Posao jeste zahtjevan ali koliko god se trudili da mi naučimo djecu nečemu, u isto vrijeme ta djeca nas obogate jer učimo o iskonskim vrijednostima koje, nažalost, danas nestaju iz ljudi..jedna od njih je strpljenje. Neprocjenjivo blago. Ta djeca su čista emocija i mislim da bi bilo dobro za svakoga da provede malo vremena sa tom djecom..možda i dobije odgovore na pitanja koja nosi u sebi.

 

Sad malo lakše teme. Moda. Koliko vodiš računa o stilu? Koliko ti je moda važna?

Nisam neki fanatik, volim nešto u čemu se osjećam dobro što nužno ne znači da mora biti nova kolekcija nekog brenda. Brzo se odričemo nekih stvari iz skore prošlosti koje su univerzalne i dugoročnije od nekih upitnih noviteta.

 

 

 

Kako bi opisao svoj modni stil

Moj stil :) Popravi ono sto je u tebi pa to navuci na sebe i okiti se :)

A kod žena?  Čime te osvoje a kako zadrže?

Svaka žena je drugačija, i svaka je lijepa, ali čovjeka obično privuku neke stvari koje će upotpuniti njega samog...oči su prvi kontakt a onda..polako, nema šeme, bilo bi dosadno, ljepota je u iznenađenju. Volim prirodnost, kulturu i inteligenciju u svakom smislu.

 

 

 

 

Dakle 05.11.2014 u Galeriji Preporod biće postavljena Adisova izložba reljefa. Upišite u podsjetnike,moje dame.

 

Po Adisovoj želji preporučujemo čitati uz https://www.youtube.com/watch?v=88iMXkQghZA