Godina iza nas je bila teška. Poplavna, kokuzna, puna nemira, nesigurnosti, paljevina i tuge. Ja ću je ipak pamtiti kao godinu u kojoj sam mnogo naučila, kao godinu u kojoj sam se bacila u nove poslovne izazove kao u ledeno more prije nešto manje od trideset godina. Pamtiću je, prije svega, po ljudima s kojima sam imala priliku uraditi intervju za ovo parče virtuelog svijeta gdje smo se susretali na kafama. Ovo nije glamurozni editorijal kakav svaka od ovih žena (i muškaraca) zaslužuje ali je svakako prilika da vam kažem da bi moj život bio siromašniji da vas ne znam. Lana, Adise, Merima, Aida, Natalia, Belma, Ivana, Velda, Amina... vi ste moja inspiracija.
U jednom trenutku, u jednom danu ove godine, bila sam spremna spakovati kofere, kupiti kartu u jednom pravcu, krkače natovariti ovo dvoje djece i čitav život prati suđe u nekom drugom gradu koji razboljeva harmonijom, sigurnošću života i guši klaustofobičnim redom. A onda sam radeći na performansu Samo jednom sam dijete upoznala Nevenku, Vanju i Adilu, tri majke hraniteljke i suočila se s ljudskošću kakvu nisam do tada poznavala. Ovaj proces kroz koji sam upoznala sveštenstvo umjetnosti o kojem govori Stanislavski djelila sam s Majom, Dženitom, Velijom, Aleksandrom i sada bih potpisala pro bono sve buduće saradnje s ovim ljudima. Ljudi razmislite o hraniteljstvu! Možda je to svjetlo koje će vam obasjati život.
Koncem godine upoznala sam jednu Bilju s pretužnom životnom pričom i najveselijim očima na svijetu. Bilja je psiholog i skupa obilazimo djecu u Dječijim kutcima poplavljenih područja i učimo da ih slušamo. Svaki put kada se maglovitim putevima vraćam kući razmišljam o tome kako je Andrić bio u pravu kada je rekao da je umjetnost samo onda kada čovjek čovjeku priča o čovjeku.
Godina iza nas mi je poklonila saradnju s Amelom Čuharom , Juventa festivalom, Magazinom i časopisom The Prestige...
Moja starija kći je krenula u prvi razred i rasturila. Predavala sam djeci kako Beču tako i Begovom Hanu i uvjerila se da su dječiji svjetovi veličanstveni i sa Praterom i bez njega.
Protekla godina me je naučila da je suština u onome što daješ drugima i ako je to što daješ najbolje od tebe nema tog ljudskog stvora a ni polustvora koji može baciti sjenku na tvoju sreću.
SVIMA KOJI STE PODJELILI SVOJE KAFICE I PAUZE, SVIH 11000 I PAR STOTINA S MOJIM BLOGOM ŽELIM MNOGO, MNOGO SREĆE U 2015.
Coffee Break nakon kratke stanke nastavlja s postovima već s prvim danima januara. Radujem se našim druženjima.
Čitajte uz
Nema komentara:
Objavi komentar