U nekom od prošlih života pamte je ulične kafane
u pariškim četvrtima Montparnassea i Saint Germaina koje su favorizirali pariški avangardni umjetnici nakon što su Picasso i njegova
družina predali Montmartre turistima u ruke. A opet u nekom od prošlih prošlih
možda je bila neka bliska prijateljica sestara Romanovih. U ovom životu živi u
Sarajevu, slikarka je i završava postdiplomski studij na Akademiji likovnih
umjetnosti. Njeni portreti ženskih likova klasične
književnosti gotovo svi, imaju njen lik a opet su svi različiti. Jednom sam je
pitala da li je ikada razmišljala da bude glumica jer njen likovni izraz
sublimira suštinu glumačkog rada na
ulozi. Lični pečat u različitosti. Tada je odgovorila da je suviše introvertna za scenu. Pa ipak photo session za Guess uradila je potpuno profesionalno i otvoreno. U pauzama smo razgovarale o slikarstvu, o ljubavi, o djeci, o porculanskim lutkicama dama iz književnosti koje skupljamo ona za svoj gušt a ja sa Ajrom... I naravno o modi.
Jesi li kao djevojčica znala da ćeš postati
umjetnica?
Koliko se sjećam, oduvijek mi pripada likovno
posmatranje. Nemoguće je distancirati se i govoriti o tom kao o izboru. Nije
izbor, ni opredjeljenje. To je način bivanja, kretanja, viđenja. Od rođenja.
Nipošto od djetinjstva do danas nisam postajala umjetnicom. Mogu se samo nadati
da sam to donekle ostala. Djetinjstvo nosi neponovljivu i nesputanu slobodu i
lakoću doživljaja, hrabrost kakve se danas (ma kako hrabra bila) mogu samo
sjećati i zuriti u tu prošlost.
Kako si počela
slikati? Koja je tvoja prva slika koje se sjećaš?
Ne sjećam
se kako sam počela, bilo je to vrlo rano, ali pamtim osjećanje. I ne mijenja
se, ni dok se drugo mijenja. To je prostor unutar kojeg su mir i nemir u
saglasju. Sačuvala sam nekoliko crteža i akvarela iz '93. Jako sam sretna zbog
toga. Lijepo je vidjeti to danas.
Ko su tvoji
slikarski uzori?
Volim, dišem ekspresionizam- E. Muncha, H.
Matisse-a, Soutine-a... Nisam kadra potiskivati istinu za dobrobit škrtog
ili racionalnog posmatranja. Hoću reči da prirodno imam više povjerenja i
poštovanja prema emocionalnom u čovjeku, nego prema razumnom.
Tvoji
portreti koji predstavljaju likove iz knjizevnosti i filma svi imaju neku
slicnost s tobom? jesu li autobiografski?
Jasno. Osjećanja su jedina čovjekova biografija,
jedina čovjekova istina. Tako je i kada unutar sebe susretnem i osvijestim
istinu Tolstojevog ili Fitzgeraldovog lika,... ona zauvijek postaje moja, ili
obrnuto, ja postajem njena. Onim što jesmo ne čine nas ni vrijeme ni mjesto.
Koji lik iz
književnosti te posebno inspiriše ?
Rijetko se radi o nekom određenom liku, mada se i
književni likovi zavole. Jako volim jezik, književnost i filozofiju, volim
čitati na našem jeziku. To je bogat i puten jezik, pun života. A
likovi su baš kao i sam čin stvaralaštva - forma, svi oni postoje tek da bi se
u ovom materijalnom životu oglasila istina zanemarivog i nikom potrebnog,
čovjekovog osjećanja. Po prirodi sam ostrašćena i zanesena,
instinktivna, pa vjerovatno zato jako volim lik Ane Karenjine i vezana sam za
mnoge njene misli, koje su i moje vlastite. Umjetnost i ljubav su prekrasni
darovi čovjeku, istovremeno bude i uspavljuju.
Kako gledas
na savremene tokove u umjetnosti i da li si ikada poželjela napustiti
stafelajsko slikarstvo?
Ne gledam
nikako, ništa mi od toga nije blisko. Ne reagujem pozitivno na idejna rješenja
koja se podvode pod duhovne tvorevine. Ne volim slaviti ideje, čak ih u sebi
suzbijam. To su za mene one napasne nemani što snalaze um, i to ga snalaze
svugdje, uglavnom na ne-mjestima- na pješačkom prelazu, u čekaonici kod zubara,
u pekari u redu za kifle. Za mene je ljubav jedini pokretač vrijedan pažnje. Sve
ostalo je interes i namjera ove ili one vrste. Slikarstvo nisam poželjela
napustiti jer u tom odnosu nisam u poziciji onog koji napušta. Prije će se ono
mene zasititi. A ako me se i zasiti, lijepo smo se družili...
O čemu
sanjaš
( budna) ?
Svi moji snovi su o ljubavi, romantičnoj ljubavi.
Imam ih čitavo more i svi su mi čarobni.
A koji je tvoj najveći strah?
Izvan
sebe se plašim samo suzdržanih i frigidnih ljudskih priroda. Nehrabrih muškaraca i suviše „mudrih“ žena. To me
sablažnjava.
Da nisi
slikarka čime bi se bavila?
Nečim što je jako “korisno i potrebno“ široj masi. Filozofijom,
profesionalno.
Uživaš li u
krpicama i voliš li modu?
Uživam, da, ali rijetko mi se dopadne nešto što
je aktuelno. U saglasju sam sa sobom po tom pitanju. Znam šta mi je kao ženi
kakva jesam zaista namijenjeno, i to nosim. Uživam u haljinicama i parfemima,
pomadicama, cipelicama,... ta igra je ženi važna i divna je.
Koji su
tvoji omiljeni odjevni predmeti i kakve boje voliš nositi? Imaš li omiljeni
parfem?
Imam jako svijetlu put pa volim nositi boje koje to podržavaju. Takva je
bordo-ljubičasta, kraljevsko plava, crna... Imam nekoliko najdražih ljetnih
haljina. Volim raskošne materijale poput svile i pliša, čipke, kašmira,
angore,... Omiljeni parfem za zimu mi je Givenchy, Ange ou Demon. Ljeti volim
nositi L'Occitaneov božur. Volim miris ruža i božura.
Upoznajte se s Hanom uz valcer Dimitri Shostakovicha i trailer filma Ana Karenjina sa Sophie Marceau and Sean Beanom u glavnim ulogama, koji je možda i najbolja ekranizacija romana ikada.