Hana Popaja : Umjetnost i ljubav su prekrasni darovi čovjeku, istovremeno bude i uspavljuju.

 

 

U nekom od prošlih života pamte je ulične kafane u pariškim četvrtima Montparnassea i Saint Germaina koje su  favorizirali pariški avangardni umjetnici nakon što  su Picasso i njegova družina predali Montmartre turistima u ruke. A opet u nekom od prošlih prošlih možda je bila neka bliska prijateljica sestara Romanovih. U ovom životu živi u Sarajevu, slikarka je i završava postdiplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti. Njeni portreti ženskih likova klasične književnosti gotovo svi, imaju njen lik a opet su svi različiti. Jednom sam je pitala da li je ikada razmišljala da bude glumica jer njen likovni izraz sublimira suštinu glumačkog  rada na ulozi. Lični pečat u različitosti.  Tada je odgovorila da je suviše introvertna za scenu. Pa ipak photo session za Guess  uradila je  potpuno profesionalno i otvoreno. U pauzama smo razgovarale o slikarstvu, o ljubavi, o djeci, o porculanskim lutkicama dama iz književnosti  koje skupljamo ona za svoj gušt a ja sa Ajrom... I naravno o modi.

 

Jesi  li kao djevojčica znala da ćeš postati umjetnica?

Koliko se sjećam, oduvijek mi pripada likovno posmatranje. Nemoguće je distancirati se i govoriti o tom kao o izboru. Nije izbor, ni opredjeljenje. To je način bivanja, kretanja, viđenja. Od rođenja. Nipošto od djetinjstva do danas nisam postajala umjetnicom. Mogu se samo nadati da sam to donekle ostala. Djetinjstvo nosi neponovljivu i nesputanu slobodu i lakoću doživljaja, hrabrost kakve se danas (ma kako hrabra bila) mogu samo sjećati i zuriti u tu prošlost.

 

 

 

  

Kako si počela slikati? Koja je tvoja prva slika koje se sjećaš?

 Ne sjećam se kako sam počela, bilo je to vrlo rano, ali pamtim osjećanje. I ne mijenja se, ni dok se drugo mijenja. To je prostor unutar kojeg su mir i nemir u saglasju. Sačuvala sam nekoliko crteža i akvarela iz '93. Jako sam sretna zbog toga. Lijepo je vidjeti to danas.

Ko su tvoji slikarski uzori?

Volim, dišem ekspresionizam- E. Muncha, H. Matisse-a, Soutine-a... Nisam kadra potiskivati istinu za dobrobit škrtog ili racionalnog posmatranja. Hoću reči da prirodno imam više povjerenja i poštovanja prema emocionalnom u čovjeku, nego prema razumnom.

 

 

Tvoji portreti koji predstavljaju likove iz knjizevnosti i filma svi imaju neku slicnost s tobom? jesu li autobiografski?

Jasno. Osjećanja su jedina čovjekova biografija, jedina čovjekova istina. Tako je i kada unutar sebe susretnem i osvijestim istinu Tolstojevog ili Fitzgeraldovog lika,... ona zauvijek postaje moja, ili obrnuto, ja postajem njena. Onim što jesmo ne čine nas ni vrijeme ni mjesto.

 

Koji lik iz književnosti te posebno inspiriše ?

Rijetko se radi o nekom određenom liku, mada se i književni likovi zavole. Jako volim jezik, književnost i filozofiju, volim čitati na našem jeziku. To je bogat i puten jezik, pun života.   A likovi su baš kao i sam čin stvaralaštva - forma, svi oni postoje tek da bi se u ovom materijalnom životu oglasila istina zanemarivog i nikom potrebnog, čovjekovog osjećanja. Po prirodi sam ostrašćena i zanesena, instinktivna, pa vjerovatno zato jako volim lik Ane Karenjine i vezana sam za mnoge njene misli, koje su i moje vlastite. Umjetnost i ljubav su prekrasni darovi čovjeku, istovremeno bude i uspavljuju.

 

 

Kako gledas na savremene tokove u umjetnosti i da li si ikada poželjela napustiti stafelajsko slikarstvo?

 Ne gledam nikako, ništa mi od toga nije blisko. Ne reagujem pozitivno na idejna rješenja koja se podvode pod duhovne tvorevine. Ne volim slaviti ideje, čak ih u sebi suzbijam. To su za mene one napasne nemani što snalaze um, i to ga snalaze svugdje, uglavnom na ne-mjestima- na pješačkom prelazu, u čekaonici kod zubara, u pekari u redu za kifle. Za mene je ljubav jedini pokretač vrijedan pažnje. Sve ostalo je interes i namjera ove ili one vrste. Slikarstvo nisam poželjela napustiti jer u tom odnosu nisam u poziciji onog koji napušta. Prije će se ono mene zasititi. A ako me se i zasiti, lijepo smo se družili...

O čemu sanjaš ( budna) ?

Svi moji snovi su o ljubavi, romantičnoj ljubavi. Imam ih čitavo more i svi su mi čarobni.

 

 

A  koji je tvoj najveći strah?

  Izvan sebe se plašim samo suzdržanih i frigidnih ljudskih priroda. Nehrabrih muškaraca i suviše „mudrih“ žena. To me sablažnjava.

Da nisi slikarka čime bi se bavila?

Nečim što je jako “korisno i potrebno“ široj masi. Filozofijom, profesionalno.

 

 

Uživaš li u krpicama i voliš li modu?

  Uživam, da, ali rijetko mi se dopadne nešto što je aktuelno. U saglasju sam sa sobom po tom pitanju. Znam šta mi je kao ženi kakva jesam zaista namijenjeno, i to nosim. Uživam u haljinicama i parfemima, pomadicama, cipelicama,... ta igra je ženi važna i divna je. 

 

 

Koji su tvoji omiljeni odjevni predmeti i kakve boje voliš nositi? Imaš li omiljeni parfem?

 Imam jako svijetlu put pa volim nositi boje koje to podržavaju. Takva je bordo-ljubičasta, kraljevsko plava, crna... Imam nekoliko najdražih ljetnih haljina. Volim raskošne materijale poput svile i pliša, čipke, kašmira, angore,... Omiljeni parfem za zimu mi je Givenchy, Ange ou Demon. Ljeti volim nositi L'Occitaneov božur. Volim miris ruža i božura.

 

 

 

 

 

Upoznajte se s Hanom uz valcer  Dimitri Shostakovicha i trailer  filma Ana Karenjina sa  Sophie Marceau and Sean Beanom u glavnim ulogama, koji je možda i najbolja ekranizacija romana ikada.

https://www.youtube.com/watch?v=cJRBaB2kcyU