One dolaze: Staša Dukić & Play Life and Guess

                                                             

                                                                    STAŠA

Posljednjeg festivalskog dana  predstavljamo Stašu Dukić, mladu glumicu koja je debitirala sa ulogom Selme  u filmu Aide Begić “Djeca”. Ove godine Staša Dukić je angažovana na SFF- u kao asistentica ekipi filma “Cure” Andree Štake, te ekipi filma “A Blaste” (sa glavnom glumicom Angelikom Papoulia, koja je već prije dobila Srce Sarajeva za ulogu u filmu “Dogtooth”). O sadržaju  ovogodišnjeg festivala  Staša kaže da: "Ovogodišnji program In Focus donosi filmove  koji se  prosto  moraju pogledati “. No u isto vrijeme izdvaja većinu filmova regionalnog takmičarskog programa kao obaveznu “movie lektiru”.

 

 

Kada je riječ o filmovima koje je imala priliku pogledati na nekim od prošlih Sarajevo Film Festivala a koji su joj ostali u sjećanju kaže : „Po mom  mišljenju iz godine u godinu SFF ima sve bolju selekciju filmova. Jedan od mnogih koji bih izdvojila je “Where do we go now“, Nadine Labaki, libanonske režiserke koja u filmu igra i glavnu žensku ulogu. Film na duhovit način govori o  ženama koje pokušavaju da sačuvaju mir u malom selu okruženom minama, u kome zajedno žive muslimani i hrišćani te da spriječe sukobe i krvoproliće između svojih muževa, braće, sinova, rođaka.... Ne bih puno da odajem jer se mora pogledati. Još bih izdvojila prošlogodisnjeg dobitnika Srca Sarajeva "In Bloom" gruzijskog režiserskog tandema Nanea Ekvtimishvilia i Simon Großa. Često mi se desi da dok gledam filmove poželim da sam dio glumačke ekipe,  kao naprimjer u ova dva.“

 

Obrazovana, suzdržanog aristokratskog držanja Staša  tečno govori njemački ali i engleski jezik s perfektnim britanskim akcentom, svira klavir a glumačke vještine je nakon i tokom studija na Akademiji scenkih umjetnosti, usavršavala na brojnim workshopovima i radionicama. No duhovito nam otkriva da je kroz odrastanje željela biti advokat, forenzičar, biolog ali  : “Samo ako to bude kao u filmovima. Kad su mi razbili iluziju da baš to nije kao u filmovima shvatila sam da jedino kroz glumu mogu biti ko god ja hoću. Od samih početaka mog odrastanja sve se vrtilo oko pjevanja, plesanja, i glume kroz  dramske sekcije, radionice i maštanja da ću čitav život provesti na sceni”.  A onda su se njeni  snovi počeli ostvarivati te je  nakon diplomskih ispita „Bolest mladeži“( Irena) i „Soboslikar“(Jane), ostvarila uloge u predstavama „Majka Tereza Svetica Tame“, „Food Eliminator“,“ Bog Pokolja“ a osim u pomenutom filmu Aide Begić, za koji kaže da je to proces koji pamti osim po izuzetnom pristupu glumcu od strane rediteljke, po prijateljstvima koja su se rodila na setu, igrala je u nagrađivanom kratkom filmu „Lupus“ u režiji njene kolegice sa klase Ajle Hamzić. Tokom studija bila je učesnik značajnog istraživačkog  projekta dokumentarnog teatra koji tretira pitanje kolektivne traume postkonfliktnog društva: „We are not afraid“ (Creative and Performing Arts, AN INTERDISCIPLINARY ARTS PROGRAMME, Queen's University, Belfast) te učestvovala na “American Broadway”radionici  održanoj na ASU  pod vodstvom Edie Cowan.

 

 

Kaže da bi rado sarađivala sa  Woody Allenom za kojeg kaže:” Bilo bi mi i dovoljno da me samo pusti da mu budem na setu“ te sa dugogodišnjim prijateljem i  gostom SFF, Mike Leighom. Ja sam je uvijek vidjela kao nasljednicu  Helene Bonham Carter  u nekoj BIH kostimiranoj drami   ili na primjer kao  savršen cast za seriju "Downton Abbey". Prije par godina imala je mogućnost da nastavi studij u Velikoj Britaniji no Staša je izabrala da ostane u Sarajevu. Smatra da je zadatak  umjetnika  da educira  i osvijesti publiku, da ih pročisti  igrom. „Mislim da se  umjetnici koji vole umjetnost u sebi a ne sebe u umjetnost, moraju boriti svim silama da se negdje njihov glas čuje. A ako budu dovoljno glasni povučiće i publiku za sobom“.

 

 

Kada je riječ o modi Staša kaže da je otvorena i sklona eksperimentisanju te da su joj starke omiljeni modni predmet uz koje može kombinirati sve.

 

Za  posjetu izložbi (koju vam toplo preporučujem)“ Mini flexi Venere“ umjetnice Nade Kažić u Java galeriji, Staša je u Play Life -u, inspirisana sedamdesetim godinama, pronašla idealnu  kombinaciju košulje  i trapez hlača.

 

 

Za večernji outfit, inspirisana pomenutom izložbom, dualističkim principom svjetlosti i tame, negativa i pozitiva, punoće i praznine(otkrivenog i skrivenog), izrezanim konturama haljine od ogledala, Staša bira Guessovu  crnu haljinu i cipele sa elementima srodnih materijala od kojih umjetnica gradi svoj ciklus reverzibilnog naslova „Haljina ogledalo- Ogledalo haljina“.

 

 

 

 

 

 

Treći outfit, nježna puderasta Play Life kratka haljina komplemntarna sa njenom nježnom svijetlom kožom je možda Staša najviše. Idealna za nedeljnu kaficu na kojoj ćete se još jednom podsjetiti sjanih filmova koje nam je ponudio  ovogodišnji SFF.  

 

 

 

 

 

 

 

It's not the having, it's the getting.

Elizabeth Taylor

 

Za kraj druženja sa Stašom poslušajte  soundtrack iz filma “Where do we go now“, Nadin Labaki ( Slažem se sa Stašom ; jedan od najboljih filmova koje sam imala priliku pogledati sa nevjerovatnom muzikom koju je komponovao njen suprug Khaled Mouzanar)

https://www.youtube.com/watch?v=RN0QjhhZoEc&index=4&list=PLCD2203563244BCE4

 

 

 

.

 

 

 

 

 

One dolaze : Merima Lepić & Benetton

                                                                MERIMA

 

 

 

SFF traje, uživamo u filmovima, u optimizmu koji je preplavio grad, uživamo u zabavama  ali i u modi. Nekima je festival spoj zadovoljstva i rada. Jedna od glumica koja ovaj festival provodi radno je i Merima Lepić, najmlađa članica ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu, djevojka čija je biografija već sada, samo par godina nakon što je diplomirala Glumu na Akademiji scenskih umjetnosti, dovoljno impresivna i za glumce  nešto starije generacije. Pokušajmo pobrojati samo neke od uloga koje je ostvarila : Marijana- “Tartif”,Danica- “Ožalošćena porodica”,Terry – “Ekstremisti”, Marlena- “Cosa Nostra”, Semira – “Stranci”, Omelija –“Hamlet u selu Mrduša Donja”,  Mujsa- “Plavi zec”,  Zmejukina  -“Svadba”…Za neke od njih dobila je nekoliko značajnih priznanja kao što su Nagrada za najbolju mladu glumicu na 31. Festivalu pozorišne/kazališne igre u Jajcu, nagrada publike  Mostarska liska za predstavu “Hamlet u selu Mrduša Donja”, Specijalna nagrada žirija za predstavu “Stranci”  na 10  Festivalu  BIH  drame u Zenici. Igrala je u brojnim TV serijama  a na filmu je imala priliku sarađivati sa rediteljima poput  Sergia Castellitta, Danisa Tanovića, Jasmile Žbanić... Kaže da bi jednog dana voljela raditi sa Fatih Akinom.

 

 

Na festivalu Merima je angažovana već nekoliko godina  u okviru dokumentarnog programa a bila je učesnik i Talent Campusa. Smatra da je :" SFF jedan od najznačajnijih događaja u gradu Sarajevu, i državi generalno". Do sada je  imala priliku pogledati odlične dokumentarne filmove gdje među onima koje pamti izdvaja film SICKFUCKPEOPLE. “Mislim da je jako važno da gledamo aktuelne filmove, odnosno filmove koji tretiraju aktuelne teme i bave se postojećom problematikom”. No svakako dodaje da je" Kum" antologija kojoj se uvijek rado i iznova vraća.

 

 

 

Ima jedna rečenica kod Čehova u "Medvjedu" gdje on kaže kako je prava žena- vatra barut raketa ...Sjećam se jednog časa gdje je moj profesor glume koji je bio i Merimin profesor kasnije, rekao kako zapravo takva žena zanima Glumu  a opet ta rečenica odlično opisuje Merimu. Dok razgovarate s njom  imate utisak da je pred vama eksplodiralo nešto satkano od  same  stvaralačke energije. Kaže da je cijeli život voljela jednostavnost i očuđenost dječije igre. "Bilo da sam igrala gume, ili između dvije vatre, znam da sam uvijek uživala u timskim igrama i radu, i uvijek to zamišljala na način da se svi skupimo, poklopimo ruke, i timski uzviknemo. Što smo mi kasnije radili prije svakog ispita. Gluma i ja smo se pronašle na pola puta. Gluma  je meni dala posvećenost, istraživanje suptilnih dijelova života, čula, i emocija, za koje možda nisam ni znala da ih posjedujem. Miris teatra u kojem uživam, tišinu koja je neprocjenjiva. Dala mi je sve kao najbolja prijateljica, a ja sam se trudila da joj uzvaratim vjernošću, predanošću, osluškivanjem života i svijeta i uvažavanjem onoga što čujem. Ja  prosto koristim i crpim čari glume, a ona se svaki put trudi da mi pruži najbolje od sebe“.   Dodaje da svakoj novoj ulozi pristupa sa jednako ostrašćenom željom za istraživanjem i napredovanjem na ličnom planu. U tom istraživanju je postupna i temeljita i nikada se na oslanja na stečeno iskustvo već se raduje onome koje joj tek predstoji te smatra da je svaki proces rada mogućnost da se nauči nešto novo ako se to naravno, dozvoli sebi. U svakoj novoj ulozi vidi priliku da  “sazna nešto o sebi, što možda do tada nije znala“. U procesu svog glumačkog sazrijevanja ističe da joj je rad na ulozi Gige Barić u predstavi” Bez trećeg“, što je bio njen samostalni diplomski ispit, predstavljao važan trenutak u profesionalnom odrastanju.

 

 

Jedan od posljednjih Meriminih angažmana je bio u predstavi "Hitno Hitno" za djecu iz poplavljenih područja. Pasionirano govori o ovom projektu, djeci koja su sa beskrajnom radošću dočekivala glumce i radovala se predstavi iskreno i neposredno. Merima smatra kako su upravo  umjetnici dužni da se bore protiv površnosti i kiča koji se uvukao u sve pore naših života. "Dužni su da neumorno ističu važnost kvaliteta, obrazovanja, rada, i dokazuju da jedino tako možemo dobiti kvalitetan život. “Međutim -dodaje „To su dužni svi građaani ove zemlje. Mijenjajući sebe, mi mijenjamo svijet. I to nije fikcija, nego snaga volje“.

 

U modnu avanturu sa Benettonom otisnule smo se nadahnute kraljicom minimalističke elegancije Audrey Hepburn. Jedno od njenih najcitiranijih modnih pravila je svakako  "Sometimes, a simple dress is all you need". Kako je Benetton ove sezone ponudio nekoliko izvrsnih krojeva jedostavne male crne haljine te smo dvije imali priliku vidjeti u prošlom postu, odlučili smo se za dva potpuno različita modela

 

 

 

 

 

 

 

Bilo da birate onu sa okovratnikom, prugicama ili jednostavnu mušku, bijelu, košulja nikada ne izlazi iz mode. Svaka žena bi trebalo da ima barem jednu (bijelu) košulju u ormaru. Možete je nositi na različite načine. Audrey ih kombinuje sa capri hlačama a mi smo se odlučili za kratke suknjice.

 

 

 

 

 

                    

Ono u čemu se Merima i Audrey slažu je pravilo nad svim pravilima: "Wear clothes you can be yourself in". A Merima upravo u skladu s tim kaže  "U ormaru imam komade koji su različiti, ali se mogu kombinovati maštom. Ne volim uniformisano, nego lično odijevanje. Ako nešto dobijem na poklon, volim čuti "to si mi baš ti”

   

          

..."Generalno me nadahnjuju jaki ljudi. Ljudi koji cijene ono što ja jesam u samoj suštini" Merima Lepić

 

Posjetite stranicu ove sjajne mlade glumice

http://lepicmerima.blogspot.com/

One dolaze; Nina Đogo & Benetton

                                 
                                                                     Nina

                           

Na crvenom tepihu a povodom premijere filma “Sa Mamom“ u okviru prošlogodišnjeg SFF-a u dugačkoj zelenoj haljini, zapažena je mlada  glumica Nina Đogo. Da li zbog duge plave kose, vretenastih nogu, gracioznog držanja ili toplog osmjeha djevojčice, starije generacije podsjetila je na legendarnu Brigitte Bardot a one malo mlađe na Lagerfeldovu novu muzu, mjezimicu Hollywooda, Blake Lively.

 

 

 

 

Nina je diplomirala sa Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu sa ulogama u Fassbinderovom „Južnjaku“ i „Bračnoj igri“ Edward Albeea. Igrala je u mjuziklu „Pobjeda“ za koji kaže da je jedan od procesa koji će pamtiti jer je :” Bio izuzetno zanimljiv i zabavan, jer je u njemu učestvovalo preko 30 mladih plesača , glumaca i ostalih saradnika.Energija i rezultat su bili i  više nego fantastični.“ Pored teatra i pomenutog iskustva u filmu Faruka Lonačarevića, igrala je u  prvom dugometražnom filmu „Crossroad“ turskog reditelja  Faysal Sosyala te u seriji „Kriza“. Zanimljivo je da se Nina bavi i socijalno angažiranim teatrom kroz projekte „Reci ne nasilju“ ( Zijah Sokolović), „Imamo učiteljicu za čistu peticu „ (Mirela Trepanić) i „Hitno Hitno“ (Jasmila Žbanić) -predstavi koja je nastala zahvaljujući ogromnom ljudskom entuzijazmu. Predstava je imala za cilj da se educiraju djeca o ponašanju i higijeni nakon katastrofalnih majskih poplava u našoj zemlji. No i da im se u isto vrijeme pruži utjeha te da im se približi teatar kroz igru. Nina smatra da je : Upravo uloga svakog umjetnika da budi svijest kod ljudi na najbolji, najrazumljiviji i najdirektniji mogući način. To je naš glavni zadatak.Umjetnost je zdrav korijen svake civilizacije. Nadam se da će ljudi i u našoj državi početi na umjetnost gledati upravo iz te perspektive.

 

 

Posmatrajući je u dok razgovaramo u bašti Četiri sobe gospođe Safije, lijepu, obrazovanu, elokventnu i vaspitanu, prosto poželite da se rodila negdje drugo, na nekom jugu Francuske, na primjer, ili u suncem okupanoj Kaliforniji poput Blake, gdje bi  vrlo brzo bila zapažena i  gdje bi joj se otvorile sve prilike koje zaslužuje ali ste u isto vrijeme sretni jer živi i radi upravo ovdje. O sebi kaže da je za saradnju preporučuje maštovitost, marljivost i požrtvovanost te da bi rado jednom igrala u nekom od filmova Wes Andersona jer naprosto obožava njegov stil. Opet  u teatru bi voljela igrati kraljicu Tamoru iz Šekspirove drame „Tit Andronik“ te dodaje kako je to „njen najdraži dramski tekst i najdraži film jer je fenomenalna  Julie Taymor  1999. godine napravila film prema istoimenom tekstu."    

                                                          

 

 

 

 

                

 

"Umjereno šarenilo i boje su ono što zaista najviše volim,pogotovo kada je ljeto u pitanju. Posebno volim lepršave i lagane suknjice i haljinice u kojima se osjećam najopuštenije“- Tako bi Nina kratko opisala svoj stil. U skladu s tim za dnevnu kombinaciju Nina je u Benettonu lako izabrala dugačku suknju sa cvijetnim dezenom koja je ovog ljeta vrlo popularna u svim krojevima i materijalima

 

 

 

 

Iako  su nas   sniženje od 70 %  (koje još traje) i prazne police  pomalo obeshrabrili kada je riječ o izboru outfita za večernji look vrlo uspješno smo pronašli dvije male crne haljine inspirisani kreacijama “male crne drugarice  dobrog izgleda“ u kolekcijama Bottega Venete, Stelle McCartney, Zero+MariaCornejoa, po nešto "pristojnijim" cijenama“. Pristojnim toliko da vam savjetujem da, ako još nemate ideju šta obući sutra, trknete do Benettona.  Nakon fotkanja sa Ninom, ja sam  upravo tako uradila.

 

 

 

Uživajte narednih dana u prazniku filma,  druženja i mode.   

 

 

 

'One is never over-dressed or underdressed with a Little Black Dress.' - Karl Lagerfeld

 

 

 

One dolaze : Ivana Vojinović & Guess

                                              

                                          IVANA

Kad bi ovo bila bajka počinjala bi sa: U jednom prekrasnom kraljevstvu živjela je devetogodišnja djevojčica koja je željela postati glumica i svoje je snove zapisivala u dnevnik. Ona je imala svoj svijet i za koji danas često kaže da je:“ Najljepši od svih svjetova“. Kraljevstvo možda nije prekrasno kao ona u bajkama ali je ta djevojčica slijedila svoje snove i postala glumica.

 Diplomirala je sa ulogom Marilyn Monroe u drami  koju je sama napisala i kojoj je predhodilo studiozno i posvećeno istraživanje o životu žene simbola slave ali i patnje mašine zvane  Hollywood. Danas ističe kako bi “Merlinku“ rado igrala i u profesionalnom pozorištu. Na pitanje kojeg se  procesa rada na ulozi rado sjeća kaže; „Svaki proces pamtim i svaki je imao nešto posebno. Uvijek se rado sjetim svog diplomskog, kao i većina glumaca jer je to bilo nešto moje, nešto iza čega sam stala svim svojim bićem. Rado pamtim i proces rada na diplomskoj predstavi kolege Sanjina Arnautovića "Diplomac" jer sam tu imala priliku raditi sa predivnim kolegama od kojih sam mnogo naučila i čast mi je što smo dijelili scenu. Također rad na mjuziklu "Promjena" je bio poseban jer sam surađivala sa mnogim  mladim ljudima iz Slovenije i Bosne, koji su nevjerovatni talenti u svojim profesijama - od glumaca , plesača , rapera , beat boxera do koreografa“ ... Za ovu predstavu koja je premijerno izvedena u Sarajevskom ratnom teatru tražila se karta više a mnogi je smatraju jednim od najznačajnijih tetarskih događaja protekle godine jer je iznjedrila ogromnu lucidnu energiju nove generacije teatarskih umjetnika i u pravom smislu riječi predstavlja pobjedu kreativnosti i mladosti. Pitala sam je šta misli o tome kakva je uloga umjetnika u BIH i ona je upravo u duhu „Pobjede“ odgovorila da je  ; „Uloga  onakva kakvu sami sebi stvorimo. Istina da u odnosu na druge zemlje imamo manje prilika i manje novca, ali s druge strane , u odnosu na druge imamo više.. Ja živim sada i ovdje i ako te okolnosti nisu savršene, to je sasvim u redu jer će me naučiti mnogo više“. Dodaje kako bi voljela surađivati sa različitim rediteljima i tako upoznati i njihove pristupe radu, kao i iskristalisati svoj. U posljednjih godinu dana igrala je i u  TV serijama. U prvoj sezoni serije "Kriza"  tumačila  je lik Renate , a trenutno je angažirana u novim sezonama serije "Lud, zbunjen, normalan"  na ulozi Suade, šankerice. Trenutno radi na dvije nove predstave čije bi premijere trebale biti krajem septembra i u oktobru, jedna u Sartru a druga u Centu za kulturu Jeličeva gdje već  igra i u nekoliko predstava za djecu. Smatra da su osobine koje je preporučuju kao glumicu: Kreativnost, brzina u usvajanju i razumjevanju indikacija, te profesionalnost u radu... Kao neko ko je tokom četiri godine sarađivao sa Ivanom kroz odnos asistenta i studenta mogla bih dodati još mnogo njih no sigurna sam da će je njene uloge preporučiti više od mojih riječi.

Kao i svi mladi glumci Ivana rado prati  filmove na SFF te kaže ako bi morala izdvojiti  film koji pamti onda bi to bio "5 Minutes of heaven" zbog  teme koju obrađuje  i  glumačke igre,  te dodaje da; „Iako su glavne uloge  muške, mogla sam zamisliti istu priču sa ženskim likovima i mnogo me zaintrigiralo“.

 

Kada je riječ o stilu Ivana preferira ženstvene haljinice koje rado kombinuje  sa nekim opuštenijim detaljima,  širim džemperom, kožnom jaknicom  ili  čizmama. Kaže da štikle mnogo voli ali što je starija sve rjeđe kupuje one koje super izgledaju ali nisu udobne jer voli da nosi ono u čemu se dobro osjeća. Kako je sa ovogodišnjim modnim trendovima na istoj valnoj dužini Ivana je s lakoćom izabrala dvije kombinacije u Guessu.  

Koktel haljina kakvu bi vjerovatno i Merlinka rado nosila te elegantne i vraški ženstvene kombinacije classy štikli sa  blagim “odmakom“ u detaljima nitnica na cipelama ili torbe ukrašene lancem na kojem su nanizani   privjesci kakve bi poželjela svaka djevojčica.

Za dnevnu kombinaciju Ivana je izabrala lepršavu  maslinastu haljinicu sa kožnom jaknom i ljetnim čizmicama. 

Imperfection is beauty, madness is genius and it's better to be absolutely ridiculous than absolutely boring.

Marilyn Monroe