SFF traje, uživamo u
filmovima, u optimizmu koji je preplavio grad, uživamo u zabavama ali i u modi. Nekima je festival spoj
zadovoljstva i rada. Jedna od glumica koja ovaj festival provodi radno je i
Merima Lepić, najmlađa članica ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu, djevojka
čija je biografija već sada, samo par godina nakon što je diplomirala Glumu na Akademiji scenskih umjetnosti, dovoljno
impresivna i za glumce nešto starije
generacije. Pokušajmo pobrojati samo neke od uloga koje je ostvarila : Marijana- “Tartif”,Danica-
“Ožalošćena porodica”,Terry – “Ekstremisti”, Marlena- “Cosa Nostra”, Semira – “Stranci”,
Omelija –“Hamlet u selu Mrduša Donja”, Mujsa- “Plavi zec”, Zmejukina -“Svadba”…Za neke od njih dobila je
nekoliko značajnih priznanja kao što su Nagrada za najbolju mladu glumicu na 31.
Festivalu pozorišne/kazališne igre u Jajcu, nagrada publike Mostarska liska za predstavu “Hamlet u selu
Mrduša Donja”, Specijalna nagrada žirija za predstavu “Stranci” na 10 Festivalu
BIH drame u Zenici. Igrala je u brojnim TV serijama a na filmu je imala
priliku sarađivati sa rediteljima poput Sergia
Castellitta, Danisa Tanovića, Jasmile Žbanić... Kaže da bi jednog dana voljela raditi sa Fatih Akinom.
Na festivalu Merima je
angažovana već nekoliko godina u okviru dokumentarnog programa a bila je učesnik i Talent Campusa. Smatra da je :" SFF jedan od
najznačajnijih događaja u gradu Sarajevu, i državi generalno". Do sada je imala priliku pogledati odlične dokumentarne filmove gdje među
onima koje pamti izdvaja film SICKFUCKPEOPLE. “Mislim
da je jako važno da gledamo aktuelne filmove, odnosno filmove koji tretiraju aktuelne
teme i bave se postojećom
problematikom”. No svakako
dodaje da je" Kum" antologija kojoj se uvijek rado i iznova vraća.
Ima jedna rečenica kod Čehova u "Medvjedu" gdje on
kaže kako je prava žena- vatra barut raketa ...Sjećam se jednog časa gdje je moj profesor
glume koji je bio i Merimin profesor kasnije, rekao kako zapravo takva žena
zanima Glumu a opet ta rečenica odlično opisuje Merimu. Dok razgovarate s njom imate utisak da je pred vama eksplodiralo nešto satkano od same stvaralačke energije. Kaže
da je cijeli život voljela jednostavnost i očuđenost dječije igre. "Bilo da sam
igrala gume, ili između dvije vatre, znam da sam uvijek uživala u timskim igrama
i radu, i uvijek to zamišljala na način da se svi skupimo, poklopimo ruke, i
timski uzviknemo. Što smo mi kasnije radili prije svakog ispita. Gluma i ja smo
se pronašle na pola puta. Gluma je meni
dala posvećenost, istraživanje suptilnih dijelova života, čula, i emocija, za
koje možda nisam ni znala da ih posjedujem. Miris teatra u kojem uživam, tišinu
koja je neprocjenjiva. Dala mi je sve kao najbolja prijateljica, a ja sam se trudila
da joj uzvaratim vjernošću, predanošću, osluškivanjem života i svijeta i uvažavanjem onoga što čujem. Ja prosto koristim i crpim čari glume, a ona se
svaki put trudi da mi pruži najbolje od sebe“.
Dodaje da svakoj novoj ulozi pristupa sa jednako ostrašćenom željom za
istraživanjem i napredovanjem na ličnom planu. U tom istraživanju je postupna i
temeljita i nikada se na oslanja na stečeno iskustvo već se raduje onome koje
joj tek predstoji te smatra da je svaki proces rada mogućnost da se nauči nešto
novo ako se to naravno, dozvoli sebi. U svakoj novoj ulozi vidi priliku da “sazna nešto o sebi, što možda do tada nije znala“.
U procesu svog glumačkog sazrijevanja ističe da joj je rad na ulozi Gige Barić
u predstavi” Bez trećeg“, što je bio njen samostalni
diplomski ispit, predstavljao važan trenutak u profesionalnom odrastanju.
Jedan od posljednjih Meriminih angažmana je bio u predstavi
"Hitno Hitno" za djecu iz poplavljenih područja. Pasionirano govori o ovom
projektu, djeci koja su sa beskrajnom radošću dočekivala glumce i radovala se
predstavi iskreno i neposredno. Merima smatra kako su upravo umjetnici
dužni da se bore protiv površnosti i kiča koji se uvukao u sve pore naših
života. "Dužni su da neumorno ističu važnost kvaliteta, obrazovanja, rada, i
dokazuju da jedino tako možemo dobiti kvalitetan život. “Međutim -dodaje „To su dužni svi građaani ove
zemlje. Mijenjajući sebe, mi mijenjamo svijet. I to nije fikcija, nego snaga
volje“.
Bilo da birate onu sa okovratnikom, prugicama ili jednostavnu mušku, bijelu, košulja nikada ne izlazi iz mode. Svaka žena bi trebalo da ima barem jednu (bijelu) košulju u ormaru. Možete je nositi na različite načine. Audrey ih kombinuje sa capri hlačama a mi smo se odlučili za kratke suknjice.
Ono u čemu se Merima i Audrey slažu je pravilo
nad svim pravilima: "Wear clothes you can be yourself in". A Merima upravo u skladu s tim kaže "U ormaru imam komade koji su različiti, ali se
mogu kombinovati maštom. Ne volim uniformisano, nego lično odijevanje. Ako nešto
dobijem na poklon, volim čuti "to si mi baš ti”
..."Generalno me nadahnjuju
jaki ljudi. Ljudi koji cijene ono što ja jesam u samoj suštini" Merima Lepić
Posjetite stranicu ove sjajne mlade glumice
Nema komentara:
Objavi komentar